Ta me tema oduvijek intrigirala, kao i pojam „normalnoga“, posebno kada govorimo o seksu. Doduše, bojim se da me vrijeme pomalo pregazilo, pa mi nedostaje inspiracije jer sam propustila sve žive i nežive seksualne revolucije. K tome i više naginjem onome što nazivamo konzervativan život - volim svoju kućicu u cvijeću, muža i dijete, a nedostaje nam samo pas pa da budemo obitelj sa plakata (možda naša kornjača Pipo može poslužiti). S druge pak strane, mašte mi ne nedostaje, a ni libido nije nizak što znači da, ako ništa drugo, poput voajera pratim zbivanja na „sceni“. I tako tražeći inspiraciju za kolumnu, naletih na sado-mazo priče, pa se sjetih i jedne od epizoda u nekoj od onih kriminalističkih serija gdje se dogodilo ubojstvo nekakvog lika maskiranog u, ako se ne varam, zeca...