U tinejdžerskoj dobi razvija se i tvoj um i tvoje tijelo, stoga nije čudno ako se jednog jutra probudiš i postaneš nezadovoljan onim što vidiš. Dlake su izrasle na krivom mjestu? Nemaš dosta mišića na prsima? Kad pogledaš dolje, i penis ti se čini, hm, nekako premalen?
Zbog svega toga plaši te misao da bi se trebao skinuti pred curom koja ti se sviđa i zato odlučuješ biti samac do kraja života i ne odlaziti na kupanje također do kraja života?! Polako, sve je to za ljude, a nesigurnost zbog izgleda pogađa ne samo tinejdžere, već i mnoge odrasle.

Dugo vremena zamjećivala sam tu jednu mušku osobinu, ali na čudnovato podsvjesnoj razini, pa sam tako običavala u svojoj glavi dijeliti muškarce na one koji ju imaju i na one koji ju nemaju. Nesvjesna svoje navike, sudila bih o nečijoj većoj ili manjoj muškoj privlačnosti uvijek se pitajući koji je točno indikator bio presudan za moj sud. Naravno da pažnju poklanjam čitavoj paleti poželjnih osobina, baš kao što vrsni slikar poklanja pažnju čitavoj paleti pomiješanih boja kako bi iznjedrio dojmljivu i oku ugodnu sliku, ali... uvijek postoji „ono nešto“ bez čega i naoko najprofesionalnija slika može djelovati otužno. Isto tako postoji „ono nešto“ bez čega i naoko najkvalitetniji muškarac može djelovati bezvezno.