Planiranje obitelji je svjesno i slobodno odlučivanje žene i muškarca o najpovoljnijem vremenu za roditeljstvo, za rođenje željenog broja djece te o vremenu i razmaku između poroda. Cilj planiranja obiteiji je rođenje zdrave i željene djece te odgovorno i svjesno roditeljstvo. Planiranje obitelji je jedno od osnovnih Ijudskih prava i sloboda.

Sve djevojke imaju pravo proći razvojni put od djetinjstva preko mladenaštva do dobi odrasle žene i tada postati majke. Trudnoća i porod u dobi do 18 godina, kada još nije u potpunosti završen fizički razvoj ženskog organizma, nosi povećane zdravstvene rizike za adolescentnu majku i njezino dijete.

Vezano uz trudnoću i porođaj, kod žena iznad 35 godina povećavaju se zdravstveni rizici za majku i dijete.

Nakon četiri trudnoće i poroda rastu rizici za anemije i krvarenja u porodu, rođenje djeteta s poremećajima ill niske porodajne težine te drugih komplikacija s posljedicama za majku i dijete.

Postoje različite prihvatljive i djelotvorne metode kontracepcije, između kojih se - uz savjet liječnika - može izabrati najprimjereniju za par.

O kontracepciji treba razmišljati prije početka spolnog života. Planiranje roditeljstva je odgovornost i muškarca i žene.

Za djevojke koje stupaju u spolne odnose osobito su važni pregled i savjet o kontracepciji te redoviti nadzor ginekologa.

Majčino tijelo treba dvije godine za oporavak poslije trudnoće, poroda i skrbi za malo dijete.

U slučajevima manjeg razmaka, veća je vjerojatnost da će se dijete roditi prerano ili niske porođajne težine. Takva djeca su pod povećanim rizikom od smrti u prvoj godini života, većeg pobola i smetnji u rastu i razvoju.

Kontracepcija

Kontracepcija podrazumijeva metode i sredstva sprječavanja oplodnje i začeća.

Neki se odlučuju za apstinenciju (suzdržavanje od spolnih odnosa) kojom sprječavaju trudnoću i spolne bolesti. Apstinencija adolescentima pruža vrijeme i mogućnost potpunog rasta i razvoja.

Ne postoji najbolja metoda kontracepcije za sve. Svaki par ili pojedinac mora razmotriti vise elemenata pri svojemu izboru: potrebe, trajnost, cijenu, dob, prihvatljivost, dostupnost, smetnje zaštite i drugo.

Pri izboru metode treba uzeti u obzir:

• dostupnost - neke metode primijenjuju se i bez liječničkog pregleda i recepta,
• troškove - s obzirom na prihode,
• djelotvornost - kakva je stvarna djelotvornost metode (ne teorijska), a izražava se kao stopa neuspjeha,
• zdravstvene rizike - metodu kontracepcije treba prilagoditi zdravstvenom stanju osobe,
• posljedice neželjene trudnoće - što su posljedice trudnoće ozbiljnije, treba primijeniti djelotvorniju kontracepciju,
• sudjelovanje oba partnera u odlučivanju - izbor metode kontracepcije para u dugotrajnoj vjernoj vezi različit je od izbora osobe sklone čestom mijenjanju partnera i slučajnim spolnim kontaktima.

Razlozi za kontracepciju mogu biti:

• osobne želje, stavovi i vrijednosti (odgoditi vrijeme trudnoće, ograničiti broj djece, ne željeti djecu),
• zdravstveni razlozi (dijabetes, srčane bolesti, HIV-zaraza, nasljedne bolesti),
• socijalni i ekonomski razlozi (ekonomski status obiteiji, zaposlenost žene, društvena skrb o djeci, itd).

Poznavanje činjenica o kontracepcijskim metodama i savjet liječnika pomoći će u odluci koje sredstvo ili metodu kontracepcije izabrati.
Najdjelotvornija metoda kontracepcije za adolescente je niskodozažna hormonska pilula uz istodobnu uporabu prezervativa. To je dvostruka zaštita - od neplanirane trudnoće i od spolno prenosivih bolesti, uključujući HIV/AIDS.

Sredstva i metode kontracepcije

Za sprječavanje neplanirane trudnoće kontracepcija se primijenjuje više tisuća godina.

Kontracepcijske metode i sredstva dijelimo prema načinu djelovanja na: barijerna sredstva (mehanička i kemijska), hormonske metode, maternične uloške, kirurške metode, prirodne metode, prekinuti odnos i postkoitalnu zaštitu (hitna kontracepcijai).

Barijerna kontracepcljska sredstva djeluju kao mehanička ili kemijska zapreka ulasku spermija u rodnicu i maternicu. To su: prezervativ (muski i ženski), dijafragma i spermicidna sredstva.
Najveća prednost barijerne kontracepcije (posebice prezervativa) je zaštita od spolno prenosivih bolesti. Imaju vrlo malo nuspojava, a za većinu nije potrebna liječnička preporuka.

Prezervativ je tanka navlaka od elastične gume (lateksa) koja se stavlja na penis u erekciji prije bilo kakvog spolnog kontakta. Pravilnu uporabu treba uvježbati i koristiti ga dosljedno pri
svakom spolnom odnosu.
Pri svakom spolnom odnosu treba koristiti novi prezervativ. Spremnik prezervativa (ili 1-2 cm praznog prostora kondoma bez spremnika) pritisnuti prstima i istisnuti zrak te ga navući do kraja spolovila. Nakon ejakulacije izvući spolovilo dok je još u erekciji, pridržavati kondom za rub da ne sklizne, skinuti ga, zamotati i baciti u otpad.
Treba paziti na kvalitetu, namjenu (vaginalni, analni ili oralni spolni odnos) i rok uporabe prezervativa. Kvalitetan prezervativ je od lateksa, navlažen, premazan nonoxynolom-9 i elektronski testiran.

Femidom (ženski prezervativ) je savitljiva tanka cijev od plastike (poliuretana), premazana spermicidnom kremom. Stavlja se u rodnicu prije spolnog odnosa.
Na zatvorenom kraju femidoma je elastični prsten koji se stisne i umetne u rodnicu. Kad je
femidom pravilno umetnut, elastični širi otvoreni prsten visi oko 5 cm izvan rodnice.
Nakon spolnog odnosa, kad se muško spolovilo izvuče iz rodnice, treba zavrnuti otvoreni kraj i čitav femidom izvući iz rodnice, zamotati i baciti u otpad. Pri svakom spolnom odnosu koristiti novi femidom.

Dijafragma je tanka gumena kapica oblika kupole, promjera 5-10 cm, s pojačanim elasticnim rubom.
Zajedno sa spermicidnim sredstvom ona se prije spolnog odnosa stavlja u rodnicu, tako da pokrije vrat maternice stvarajući zapreku spermijima za ulaz u maternicu. Odstranjuje se iz rodnice najranije 6 sati, a najkasnije 24 sata nakon spolnog odnosa. Ginekolog određuje veličinu dijafragme i poučava ženu umetanju i vađenju.

Hormonska kontracepcija djeluje unošenjem sintetskih oblika ženskih spolnih hormona (estrogena i progestagena ili samo progestagena) koji mijenjaju hormonski ciklus žene. Hormoni se uzimaju na usta, daju injekcijom, ili se umeću pod kožu.

Hormonska sredstva jesu:

• hormonske pilule (kombinirana pilula - estrogeni i progestageni; mini pilula - progestageni),
• hormonske injekcije,
• hormonski implantati.
• Hormoni imaju dvostruko djelovanje: sprječavaju ovulaciju i mijenjaju sastav sluznice vrata maternice tako da cervikalna sluz postaje gusta i onemogućava ulazak spermija u maternicu i jajovode.

Primjena hormonskih kontracepcijskih sredstava može imati nuspojave i kontraindikacije (kod djevojaka izuzetno rijetko). Zato je za primjenu hormonskih sredstava potrebna ginekološka obrada i savjet te redovit nadzor. Hormonske pilule su vrlo djelotvorne, a u adolescentnoj dobi primjenjuju se s vrlo niskim dozama hormona (niskodozažne pilule). Hormonska kontracepcijska sredstva dobivaju se samo uz liječnički recept.

Prirodne metode kontracepcije temelje se na suzdržavanju od spolnih odnosa tijekom plodnog razdoblja žene. Žena nauči pratiti svoj menstruacijski ciklus i procjenjuje ovulaciju i plodno razdoblje, te se u to vrijeme par suzdržava od spolnih odnosa. Prirodne metode su: mjerenje bazalne tjelesne temperature, praćenje gustoće cervikalne sluzi (Billingsova metoda), kalendarska ili ritmička metoda (Ogino-Knausova metoda), simpto-termalna metoda (kombinacija navedenih), određivanje hormona u urinu ili slini napravom za osobnu uporabu.

Sterilizacija je visokodjelotvorna i trajna kirurška metoda kontracepcije. Sterilizacija muškarca (vazektomija) je presijecanje i podvezivanje sjemenovoda. Sterilizacija žene je presijecanje i podvezivanje jajovoda, čime se sprječava dolazak spermija do jajne stanice i njezina oplodnja.Niti jedan od tih zahvata ne utječe na spolni život. Muškarac I dalje izbacuje sjemenu tekućinu (bez spermija), a žena i dalje ima mjesečnice. Metoda se primijenjuje samo za osobe koje imaju željeni broj djece, ili im trudnoca ugrožava zdravlje.

Maternični uložak (IUD - Intrauterine Device) je plastični i/ili metalni umetak veličine 2-4 cm koji ginekolog umetne u maternicu. Nekada je bio u obliku spirale i ostao poznat pod tim nazivom, a danas je u obliku slova T. Neke vrste materničnih uložaka sadrže bakar, a neke vrste oslobađaju male količine ženskog hormona progestagena. Pružaju zaštitu od jedne do deset godina, ovisno o vrsti. Ova su sredstva prikladna samo za žene koje su već rodile i nisu preporučljiva za djevojke jer povećavaju rizik od upalne bolesti unutarnjih spolnih organa. Maternični ulosci uzrokuju privremene promjene u maternici i jajovodima koje sprječavaju oplodnju; otežavaju pokretanje spermija kroz ženski reproduktivni trakt i smanjuju mogućnost oplodnje; sprječavaju implantaciju jajne stanice u maternicu jer uzrokuju promjene njezine sluznice; mijenjaju cervikalnu sluz i priječe ulaz spermija u maternicu.

Prekinuti snošaj ili povlačenje je izvlačenje penisa iz rodnice prije nego što nastupi izbacivanje sjemene tekućine (ejakulacija), čime se sprječava ulazak spermija u rodnicu. To je vrlo nepouzdana metoda kontracepcije i primjenjuje se samo ako na raspolaganju nisu druge metode. Mala količina spermija može isteći i prije ejakuacije, a samo je jedan spermij dostatan za trudnoću. Uz nepouzdanost, ova metoda ne štiti od spolno prenosivih bolesti.

Hitna ili postkoitalna kontracepcija, poznata i kao "pilula za jutro poslije" (morning after pill), primijenjuje se poslije spolnog odnosa koji se dogodio u plodnom razdoblju, a za koji se iz nekog razloga nije koristila kontracepcija.
Postkoitalna zaštita se primijenjuje samo kao "hitna pomoć" i ne preporuča se kao redovna metoda kontrole rađanja. Ona odgađa ovulaciju i/ili sprječava usađivanje oplođenog jajašca u
maternici.

Dvije su vrste postkoitalne zaštite:

• Hormonska metoda koja se primijenjuje unutar 72 sata od spolnog odnosa; daju se dvije
  doze hormonskih pilula (estrogeni ili kombinacija estrogena i progestagena) s razmakom od 12 sati.
• Umetanje materničnog uloška, najkasnije pet dana poslije spolnog odnosa (samo za žene koje su vec rađale).

Obje metode može preporučiti jedino liječnik.
Žene kod kojih je primijenjena postkoitalna zaštita trebaju doći na kontrolni pregled mjesec dana poslije njezine primjene, da se provjeri odsutnost trudnoće.
Postkoitalna zaštita primijenjuje se samo u slučaju pogreške, nezgode ili hitnosti (puknuće prezervativa, izbačena dijafragma ili zaboravljena pilula; kod silovanja ili incesta).

Kontracepcija i spolno prenosive bolesti

• Hormonska sredstva, maternični uložak, prirodne metode i prekinuti snošaj NE ŠTITE od spolno prenosivih bolesti, uključujući i HIV/AIDS.
• Spermicidna sredstva (kreme, pjena. gel, vaginalete) i dijafragma DJELOMIČNO ŠTITE od nekih spolno prenosivih bolesti.
• Prezervativ je jedino kontracepcijsko sredstvo koje UČINKOVITO ŠTITI od spolno prenosivih bolesti, uključujući i HIV/AIDS.
• Lateks prezervativ sa spermicidnim sredstvom Nonoxynol-9, treba koristiti PRAVILNO i DOSLJEDNO pri svakom spolnom odnosu, osim u trajnoj uzajamno vjernoj vezi dvaju zdravih partnera.

Važne činjenice

• Do trudnoće može doći i pri prvom spolnom odnosu, pa i onda ako ne dođe do prodora u rodnicu.
• Do trudnoće može doći i pri spolnom odnosu za vrijeme mjesečnice.
• Do trudnoće može doci i ako žena ne doživi orgazam.
• Do trudnoće može doći pri spolnom odnosu u bilo kojem položaju.
• Dojenje ne sprječava mogućnost trudnoće u potpunosti.
• Tuširanje i ispiranje nakon spolnog odnosa ne sprječava trudnoću.
• Prekinuti snošaj nije djelotvorna metoda zaštite.

Pobačaj (abortus) je prekid trudnoće koji može biti spontan, ili namjeran (artificijelni ili inducirani pobačaj).

Spontani pobačaj događa se zbog bolesti, infekcija i spolno prenosivih bolesti, anomalija ploda i maternice i drugo.

Namjerni pobačaj je medicinski zahvat u svrhu prekida trudnoće, određen zakonskim propisima. U Hrvatskoj je pobačaj legalan postupak te ga je moguće učiniti u sigurnim uvjetima zdravstvenih ustanova. U zemljama gdje je ovaj postupak ilegalan velika je smrtnost žena jer se pobačaj obicno izvodi u nehigijenskim uvjetima i nestručno.

Rizici i komplikacije namjernih pobačaja jesu:

• Izravne komplikacije: perforacija (probijanje) maternice, povrede drugih unutarnjih organa, ozljede vrata maternice, krvarenje, infekcije, sepsa.
• Dugoročne komplikacije i posljedice: povećani rizici za izvanmaterničnu trudnoću, kronične upale unutarnjih spolnih organa, smanjena plodnost, smrt žene.

Razlozi za pobačaj mogu biti zdravstveni, društveni, ekonomski i pravni.

Pobačaj se može učiniti do 10. tjedna trudnoće na zahtjev žene, a nakon toga na prijedlog liječničke komisije, ako je ugroženo zdravlje žene ili ploda.

Ako se trudnoća namjerno prekida do 6. tjedna od zadnje mjesečnice, koristi se metoda aspiracije. Ako pak trudnoća traje dulje, nakon širenja (dilatacije) cervikalnog kanala primijenjuje se metoda aspiracije i kiretaže, ili evakuacije i kiretaže. Prije odluke o pobačaju i poslije njega potrebno je savjetovanje.

Sve djevojke i žene trebaju ići na ginekološki pregled. On je često povezan s nelagodom, za što nema razloga, jer liječnici tretiraju spolne organe kao i sve ostale organe u ljudskom tijelu.

Ginekološki se pregled obavlja na ginekološkom stolu. Pregled se sastoji od nekoliko faza. Liječnik prvo pregledava vanjsko spolovilo i ispituje prohodnost rodnice. U drugoj fazi koristi ginekoloske instrumente. U trećoj fazi opipava (palpacija) unutarnje spolne organe.

Dio ginekološkog pregleda je i tzv. PAPA-test. To je citološka analiza obrisaka rodnice i vrata maternice po metodi Papanicolaua. Ovom se pretragom mogu na vrijeme otkriti predstadij i rak vrata maternice, te uzročnike spolno prenosivih bolesti povezanih s rakom.

Čimbenici rizika za nastanak raka vrata maternice jesu: rani početak spolnih odnosa (prije 18. godine), mijenjanje i veći broj spolnih partnera, spolno prenosive bolesti (osobito HPV-infekcije) i pušenje.
Ako je citološki nalaz u redu, ponoviti za godinu dana. PAPA-test se prvi put mora napraviti s početkom spolnog života, a najkasnije u 20. godini života.

U okviru ginekološkog pregleda određuje se i stupanj čistoće sekreta rodnice. Tako se otkrivaju pojedini uzročnici upala i spolno prenosivih bolesti.

Ako su potrebtne dodatne pretrage (mokraće, krvi ili pregled ultrazvukom), liječnik će dati upute
kojih se treba pridržavati. Lijek treba uzimati bez obzira na nestanak smetnji. Povijest bolesti i drugu medicinsku dokumentaciju treba čuvati.

Na ginekološki pregled treba otići:

• nakon prvog spolnog iskustva,
• ako imate 18 godina i više, a nikada niste bili na pregledu,
• ako imate 16 godina a niste dobili prvu mjesečnicu,
• radi poremećaja i neredovitog menstruacijskog ciklusa,
• zbog obilnih i bolnih mjesečnica,
• zbog izostanka mjesečnice,
• pri pojavi jakih bolova u donjem dijelu trbuha koji nisu povezani s mjesečnicom,
• zbog neuobičajenog i pojačanog iscjetka iz rodnice,
• kod pojave ranica, mjehurića, bradavica ili izraslina na vanjskom spolovilu,
• ako se javi osjetljivost, žarenje i/ili svrbež u području vanjskog spolovila,
• ako se jave bolovi i/ili pečenje pri mokrenju,
• ako se jave bolovi, osjetljivost ili krvarenje pri spolnom odnosu,
• po pojavi kvržice u dojci,
• po pojavi iscjetka iz bradavice dojke,
• odmah poslije prisilnog spolnog odnosa (silovanja. incesta),
• radi primjene kontracepcije,
• radi željene trudnoće ili zbog neplanirane trudnoće,
• radi informiranja.

Kao pacijent zaslužujete:

• DOSTOJANSTVO - uljudnost, uvažavanje i poštovanje odraslih, iako ste dijete ili mlada osoba,
• INFORMACIJU - znanje o reproduktivnom zdravlju i odgovore na vaša pitanja,
• ZAŠTITU - zdravstvenu službu za adolescente bez obzira na spol, bračni status, osiguranje ili dob,
• PRAVO IZBORA - hoćete li imati djecu ili ne, hoćete li planirati obitelj ili ne,
• SIGURNOST - učinkovito planiranje potomstva,
• PRIVATNOST - savjetovanje koje drugi neće prisluškivati ili prekidati,
• POVJERLJIVOST - vaši , povjerljivi podaci ne smiju dospjeti do drugih,
• PODRŠKU - razumijevanje, pozornost i prihvaćenost,
• KONTINUITET - primanje pomoći onoliko koliko vam je potrebno,
• SLOBODU IZRAŽAVANJA MIŠLJENJA - mogućnost vrjednovanja zdravstvenih usluga.

Najbolju uslugu dobit ćete ako

• IZRAZITE SVOJE ŽELJE jasno;
• POSTAVLJATE PITANJA da dođete do potrebnih znanja i potrudite ih se razumijeti; svoja pitanja pripremite unaprijed;
• OPIŠETE SVOJU POVIJEST BOLESTI istinito i podrobno (osobnu i obiteljsku).
• PRIDRŽAVAJTE SE UPUTA!

Biti V, Borovečki Ž, Čiček M, Gajer-Piacun Đ. i sur. Od puberteta do zrelosti. Mladost, Zagreb, 1986.

Fenwic E, Walker R. Što o seksu želim znati. Mozaik knjiga, Zagreb, 1996.

Flaherty-Zonis C. Uvod u ljudsku seksualnost Institut otvoreno društvo Hrvatska, Zagreb, 1996.

Hiršl-Hećej V, ur. Menstruacijski ciklus i higijena. Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, 1997.

Holmes K.K. et al. ed. Sexually transmitted diseases, 3rd edition, McGraw-Hill, New York, 1999.

Meredith S, Gee R. Nezgodne godine. Mladinska knjiga, Zagreb, 1993.

Randić Lj, Andolšek L. i sur. Planiranje obitelji, Otokar Keršovani, Rijeka, 1984.

SEKSUALNOST. U: Priručnik za zdravstveno obrazovanje. Institut otvoreno društvo Hrvatska, Zagreb, 1992.

UNICEF/VVHO/UNESCO/UNFPA. Facts for life. A communication challenge. P&LA Benson, UK, 1993.

WHO. Coming of age. From facts to action for adolescent sexual & reproductive health. World Health Organisation, Geneva, 1997.

Nakladnik
Klinika za dječje bolesti Zagreb
Služba za reproduktivno zdravlje
Klaićeva 16, 10000 Zagreb, Hrvatska
Tel. 01 4600-250, 4600-252

Glavna urednica: Jasmina Dobravc-Poljak
. Lektura: Miroslav Vukmanić . Prijelom: GENESIS, Zagreb
Tisak: TISKARA PULJKO, Zagreb . Naklada: 10000 primjeraka

Uz inicijatora, glavnog priređivača i nakladnika ove publikacije Klinike za dječje bolesti Zagreb, Službe za reproduktivno zdravlje svoj pridonos u stvaranju ovog djela dali su:
Prva ekonomska škola, Zagreb, Medulićeva 33
Upravna i birotehnička Škola, Zagreb, Varsavska 17
Druga ekonomska škola, Zagreb, Dobojska 12
Škola za medicinske sestre, Zagreb, Vinogradska c. 29
Druga gimnazija, Zagreb, Križanićeva 4