| Ti (ne)dam, ti (ne)dam |
|
|
|
| Autor Bivša apstinentica | ||||||||||||||||||||
| Ponedjeljak, 08 Lipanj 2009 11:09 | ||||||||||||||||||||
|
Sjećam se jednog davnog razgovora sa prijateljicom koja je (barem prije poroda) bila izuzetno seksualno aktivna. Ta se žena mogla seksati uvijek, svugdje i bilo s kim. Dok to još nisam znala, odnosno nisam mogla ni pretpostaviti do koje je mjere aktivna, rekla sam joj kako ima dana kada naprosto nemam volje, kada sam umorna... Iznenadio me njezin začuđen pogled, da ne kažem da su joj oči iskočile na peteljku.
Nakon razgovora sa prijateljicom po prvi sam se puta zapitala ne bi li možda moj dragi više volio da sam poput nje? Možda šuti jer je općenito zadovoljan našom vezom, pa se boji da će nešto upropastiti ako se požali? Možda i on misli da zapravo nije u redu to što ponekad „politički“ odbijam seks? Naime, ja nisam koristila otrcane isprike poput boli me glava, trbuh, zub i slično, niti sam smišljala nove i kreativnije. Otvoreno bih mu rekla da mi baš i nije neki dan, da je dolje pustinja, da sam umorna, živčana ili što već. Sve to zapakirala bih u zagrljaje, umjesto seksa bih mu, primjerice, izmasirala leđa ili tjeme što jako voli, odnosno dodala bih obaveznu dozu nježnosti. Kako ga odbiti? Naravno, znala sam da se on ne bi žalio da ga zaskočim poput divlje tigrice ili da ga dočekam gola u krevetu, ali osjećala sam da ga odbijanci stvarno ne smetaju, barem ne toliko da bi to stvaralo problem u vezi. Uostalom, sve sam kasnije nadoknadila. No, ovaj razgovor o stalnoj napaljenosti me izbacio iz uljuljane sigurnosti, pa sam sa njime pretresla tu temu i tražila da mi otvoreno kaže što misli. Na moje veliko olakšanje, on se počeo smijati kada je čuo oko čega razbijam glavu, uvjeravajući me da onda ni on nije „normalan“ jer ni njemu nije svaki dan do seksa. Tada se najčešće povremeno suhe žene pitaju kako ga otkantati? Ako je potencijalni ševac neki usputni prolaznik, to ne predstavlja nikakav problem. Ljutio se on ili ne ljutio, opali mu se „verbalni šamar“ i pa-pa. Ali kada ti je do nekoga stalo, kada si u vezi kojoj ne želiš narušiti sklad, tada to baš i nije tako jednostavno.
Može bez laži Zbog odbijanja seksa žena je vrlo često metom muških napada, posebno ako je mlađa. Ona ne voli partnera jer mu uskraćuje radost, brige mladih žena bez djece ne mogu biti tako velike da im osuše međunožje, one su krive ako im dečko nađe drugu jer ga nisu zadovoljavale... Mislite da pretjerujem? Porazgovarajte malo sa drugima, mogli bi vas iznenaditi svojim izjavama čak i oni od kojih tako nešto ne biste očekivali. Dodatni problem predstavlja status koji si mnogi dečki žele prišiti u društvu svojih prijatelja – macho, jebač i slično. Ako sa frendovima podijeli frustracije, ozbiljno će ugroziti svoj image. Pa i mnogi oženjeni muškarci neće tako jednostavno priznati da ih je žena otkantala jer to smatraju osobnim neuspjehom. Tako se svaka informacija može reći na dva različita načina, a da se pritom izbjegne laganje. To što sam neke dane živčana do te mjere da bih svakome opalila u glavu što ga ide, pa da bih i svom dragom najradije rekla da si pimpek stavi u frižider, ne znači da na to imam pravo samo zato što smo zajedno više od deset godina i što bi on trebao imati razumijevanja za moje „mušice“. Doktore, pomozite! Drugim riječima, moj pristup mora biti daleko mekši, mora se znati da to što ga odbijam ne znači da me općenito ne zadovoljava kao ljubavnik već da imam neke brige koje moram sama pregrmiti i slično. Tako se izbjegava potencijalni sukob, ostaje obećanje za budućnost. Zaboravite onu slavnu uzrečicu „istina prije svega“, ako smatrate da je „istina“ plod trenutnog stanja svijesti i trenutnog raspoloženja te da to mora biti izrečeno. Koliko puta vam dođe da sve pošaljete u neku stvar iako je to daleko od stvarne istine? No, ako to izgovorite, surovo i bez objašnjavanja, vi nećete postići samo trenutni učinak već je velika vjerojatnost da će ostati trajne posljedice koje ćete kasnije teško pokrpati. Surove riječi se ne zaboravljaju i dugo se pamte, čak i ako se oproste. Zato i ono moje „ne da mi se“ neće ostati bez objašnjenja, bit će izvedeno bilo „elegantno“, bilo uz dozu humora te uz obaveznu nježnost (što je kod nas najčešći i najblaži način), a kad dođe vrijeme, onda će se sve to skupa nadoknaditi. To što žena neće, to će još i prihvatiti bilo da će se zbog toga pjeniti ili će ih razočarati. Ali to što se njima neće – e, to je već bolest. Kada o svemu tome čitam (rijetko slušam jer muški rod nerado dijeli te brige), ipak osjetim zahvalnost što sam se rodila kao žensko. Nije muškarcima lako sa donjom glavom, nimalo...
Set as favorite
Bookmark
Email This
Hits: 13793 Trackback(0)
Komentari (5)
![]()
Kinky Kolumnistica
said:
|
Ja sam kao ta tvoja prijateljica. Naravno da svi imaju periode bezvoljnosti, imam ih i ja ako me u svakodnevici nešto oneraspoloži, ali to se rijetko, rijetko dotiče mog libida. Budem možda bezvoljna za neka veća društva, za spremanje, za šetnju, za učenje i sl, ali nikada ne budem bezvoljna za strast, a znaš zašto? Jer mi je to svojevrstan lijek zaslužan da bezvoljnost prođe - uvijek me instantno oraspoloži pa spojim ugodno s korisnim. Razine libida doista mogu biti različite pa mi je jasno da nekim ljudima seks nije nužno lijek za određena raspoloženja i tada, kao što kažeš, treba razgovarati s partnerom i razjasniti situaciju. Ali moram biti iskrena i reći da bih, kolikogod sada racionalno o tome razmišljala, bila uvjerena da partnera više ne privlačim kada on po tjedan dana ne bi inicirao ili prihvatio inicijativu za seks. Makar i da mi u razgovoru stoput objasni i trudi me razuvjeriti, vjerujem da bih se i dalje osjećala seksualno odbačeno. No, to me ne čudi jer, eto, to je ta djetinjasta crta u meni. |
|
|
report abuse
vote down
vote up
|
marijana
said:
| meni nije problem se rijesiti frajera ja to mogu za sekundu.. meni kad vec neko dojadi ja ga prevarim a jos hodam s njima a nikad ne recem za tu prevaru.. ak on jos tako natsvi ja mu jednkstavno prekinem kao sto sam prije 5 dana sa jednim deckom prekinila onda su pocele uvrede ja nisam taj tip da cu ja samo stat pa da me vreda ja sam njemu isto svasta rekla .. a ja kad nekome nesto recem nemozes da ga en spustis .. jednome sam rekla steta takav kurac a na kakvoj budali... | |
|
report abuse
vote down
vote up
|
MajaR
said:
| Umjesto da "obucavas" zene kako da kazu NE svom muskarcu, trebala bi ih ucit kako da uzivaju u vodjenju ljubavi sa njim! | |
|
report abuse
vote down
vote up
|
swingerruza
said:
|
Drugim riječima, moj pristup mora biti daleko mekši, mora se znati da to što ga odbijam ne znači da me općenito ne zadovoljava kao ljubavnik već da imam neke brige koje moram sama pregrmiti i slično. Tako se izbjegava potencijalni sukob, ostaje obećanje za budućnost. Zaboravite onu slavnu uzrečicu „istina prije svega“, ako smatrate da je „istina“ plod trenutnog stanja svijesti i trenutnog raspoloženja te da to mora biti izrečeno. Koliko puta vam dođe da sve pošaljete u neku stvar iako je to daleko od stvarne istine? No, ako to izgovorite, surovo i bez objašnjavanja, vi nećete postići samo trenutni učinak već je velika vjerojatnost da će ostati trajne posljedice koje ćete kasnije teško pokrpati. Surove riječi se ne zaboravljaju i dugo se pamte, čak i ako se oproste. Zato i ono moje „ne da mi se“ neće ostati bez objašnjenja, bit će izvedeno bilo „elegantno“, bilo uz dozu humora te uz obaveznu nježnost (što je kod nas najčešći i najblaži način), a kad dođe vrijeme, onda će se sve to skupa nadoknaditi. Moram priznati da ne znam puno o muškarcima kojima se ne da. Ali znam da među onima koji su skloni zbog seksualnih problema potražiti stručnu pomoć, ima najviše onih koji povremene gubitke želje smatraju poremećajem ili bolešću koju treba liječiti. I to nije ni najmanje smiješno jer takve situacije u njima izazivaju duboko nezadovoljstvo, gubitak samopouzdanja, a često i anksioznost, pa čak i depresiju. To što žena neće, to će još i prihvatiti bilo da će se zbog toga pjeniti ili će ih razočarati. Ali to što se njima neće – e, to je već bolest. Kada o svemu tome čitam (rijetko slušam jer muški rod nerado dijeli te brige), ipak osjetim zahvalnost što sam se rodila kao žensko. Nije muškarcima lako sa donjom glavom, nimalo... Oprosti što sam te kopirala , ali mislim da bi sve žene bar 90 % ovih tvojih riječi trebale imati stalno na pameti , pa bi sigurna sam bile izbjegnute mnoge prijevare i ševe sa strane. Znam da smo često suhe, ali ajmo muške naučiti da nam pomognu , da imamo više vremena za odmor , da s nama popričaju, da nas pomaze - pa pomazimo i mi njih tako odmornije - nije seks samo ugurati ga u sebe i gotovo -dajmo muškarcima prazna jaja , pa neće biti napeti , a ona se vala bogu mogu isprazniti na tisuču drugih načina osim ga primajuči u sebe. Pričajmo i mi s njima i njima treba razgovora - nisu oni krivi što im se jaja pune brže ngo-uvjetno rečeno naša-to priroda tako napravila, pa dajmo ih onda ispraznimo , pa neće biti ni nervozni ni ljuti , ali ih naviknimo da nam pomognu u životu , da imamo snage za tako nešto. |
|
|
report abuse
vote down
vote up
|
neven kasap
said:
|
imam nifomanku za zenu . volim je i ona mene , ona nije osoba u koju sumnjam da ce svrljati toga se ne boim ono cega se boim je njezina glad za sexom sto ce biti kad je nebuden mogao zadovoljavati a ni sad to neradim po njezinoj zelji ona bi ila vise a moje mogucnosti nisu tolike |
|
|
report abuse
vote down
vote up
|








Naravno da svi imaju periode bezvoljnosti, imam ih i ja ako me u svakodnevici nešto oneraspoloži, ali to se rijetko, rijetko dotiče mog libida. Budem možda bezvoljna za neka veća društva, za spremanje, za šetnju, za učenje i sl, ali nikada ne budem bezvoljna za strast, a znaš zašto? Jer mi je to svojevrstan lijek zaslužan da bezvoljnost prođe - uvijek me instantno oraspoloži pa spojim ugodno s korisnim. 