Sjećam se jednog davnog razgovora sa prijateljicom koja je (barem prije poroda) bila izuzetno seksualno aktivna. Ta se žena mogla seksati uvijek, svugdje i bilo s kim. Dok to još nisam znala, odnosno nisam mogla ni pretpostaviti do koje je mjere aktivna, rekla sam joj kako ima dana kada naprosto nemam volje, kada sam umorna... Iznenadio me njezin začuđen pogled, da ne kažem da su joj oči iskočile na peteljku.
-    Kako to misliš ne da ti se? – to sam njezino pitanje najprije shvatila kao šaljivu provokaciju.
-    Tako, ne da mi se - suho, bolno, nula bodova...
-    Meni se to ne može dogoditi! Nikada nisam bila toliko umorna da se ne bih mogla seksati. Uvijek sam mokra! – veselo se nasmijala.

Danima sam razmišljala o tom našem razgovoru. Već sam bila godinama sa svojim budućim mužem, pa su se strasti već poodavno smirile. Znalo je proći tjedan, pa i više, a da mi seks nije bio ni na kraj pameti. Obično sam u tim razdobljima bila opterećenima ispitima, imala sam i neke periode anksioznosti, brinulo me svašta pomalo – i nije mi bilo do širenja nogu, a osobito ne do preuzimanja inicijative. Moj dragi nikada oko toga nije dizao prašinu i uzimao je na znanje moju mrzovolju ili zabrinutost. Smatrala sam da je to normalni dio svake veze (po onom ključu „normalnosti“ kojeg spominjem u prošloj kolumni).

Nakon razgovora sa prijateljicom po prvi sam se puta zapitala ne bi li možda moj dragi više volio da sam poput nje? Možda šuti jer je općenito zadovoljan našom vezom, pa se boji da će nešto upropastiti ako se požali? Možda i on misli da zapravo nije u redu to što ponekad „politički“ odbijam seks? Naime, ja nisam koristila otrcane isprike poput boli me glava, trbuh, zub i slično, niti sam smišljala nove i kreativnije. Otvoreno bih mu rekla da mi baš i nije neki dan, da je dolje pustinja, da sam umorna, živčana ili što već. Sve to zapakirala bih u zagrljaje, umjesto seksa bih mu, primjerice, izmasirala leđa ili tjeme što jako voli, odnosno dodala bih obaveznu dozu nježnosti.

Kako ga odbiti?

Naravno, znala sam da se on ne bi žalio da ga zaskočim poput divlje tigrice ili da ga dočekam gola u krevetu, ali osjećala sam da ga odbijanci stvarno ne smetaju, barem ne toliko da bi to stvaralo problem u vezi. Uostalom, sve sam kasnije nadoknadila. No, ovaj razgovor o stalnoj napaljenosti me izbacio iz uljuljane sigurnosti, pa sam sa njime pretresla tu temu i tražila da mi otvoreno kaže što misli. Na moje veliko olakšanje, on se počeo smijati kada je čuo oko čega razbijam glavu, uvjeravajući me da onda ni on nije „normalan“ jer ni njemu nije svaki dan do seksa.

Ukratko, tada sam uzela na znanje da postoje različite razine libida, da postoji značajan broj stalno mokrih žena, kao i onih koje su ipak s vremena na vrijeme umorne ili su barem suhe, najčešće u neplodnim danima ciklusa. No, dok žene to najčešće uzimaju kao normalnu pojavu, muškarci se daleko teže nose sa takvim situacijama. Muški je libido općenito na višoj razini od ženskog što je biološki uvjetovano. Vrlo često teško podnose odbijanje, bilo da je riječ o stalnim partnericama ili letećim bočicama za umakanje – kada požele, moraju dobiti ako smatraju da je to u danom trenutku izvedivo.

Tada se najčešće povremeno suhe žene pitaju kako ga otkantati? Ako je potencijalni ševac neki usputni prolaznik, to ne predstavlja nikakav problem. Ljutio se on ili ne ljutio, opali mu se „verbalni šamar“ i pa-pa. Ali kada ti je do nekoga stalo, kada si u vezi kojoj ne želiš narušiti sklad, tada to baš i nije tako jednostavno.

Može bez laži

Zbog odbijanja seksa žena je vrlo često metom muških napada, posebno ako je mlađa. Ona ne voli partnera jer mu uskraćuje radost, brige mladih žena bez djece ne mogu biti tako velike da im osuše međunožje, one su krive ako im dečko nađe drugu jer ga nisu zadovoljavale... Mislite da pretjerujem? Porazgovarajte malo sa drugima, mogli bi vas iznenaditi svojim izjavama čak i oni od kojih tako nešto ne biste očekivali.

Dodatni problem predstavlja status koji si mnogi dečki žele prišiti u društvu svojih prijatelja – macho, jebač i slično. Ako sa frendovima podijeli frustracije, ozbiljno će ugroziti svoj image. Pa i mnogi oženjeni muškarci neće tako jednostavno priznati da ih je žena otkantala jer to smatraju osobnim neuspjehom.

Iako svi dobro znamo da je dobar seks sastavni dio svake veze, pitanje je muške i ženske definicije takvog seksa. Muškarcima je ipak najčešće kvantiteta ispred kvalitete (ne kažem da im je ovo drugo sasvim nevažno), dok je kod žena obrnuto. Molim da se pri čitanju uzme u obzir da ne generaliziram jer u protivnom bih smatrala da moja prijateljica iz uvoda nije „normalna“.

Pa da se vratim na poantu – kako odbiti dečka ili muža, dakle partnera do kojeg ti je stalo? Uočila sam da su ljudi u današnje vrijeme zaboravili razgovarati, odnosno da smatraju kako u vezi nije potrebno razvijati komunikaciju jer bi se ona trebala podrazumijevati sama po sebi. E pa to baš i nije tako. Oni koji su u skladnim dugogodišnjim vezama ili brakovima itekako znaju da postoje situacije u kojima treba pripaziti na izbor riječi i način na koji će se nešto objasniti, naprosto zbog uzimanja u obzir različitosti koja neminovno postoji među svim ljudima.

Tako se svaka informacija može reći na dva različita načina, a da se pritom izbjegne laganje. To što sam neke dane živčana do te mjere da bih svakome opalila u glavu što ga ide, pa da bih i svom dragom najradije rekla da si pimpek stavi u frižider, ne znači da na to imam pravo samo zato što smo zajedno više od deset godina i što bi on trebao imati razumijevanja za moje „mušice“.

Doktore, pomozite!

Drugim riječima, moj pristup mora biti daleko mekši, mora se znati da to što ga odbijam ne znači da me općenito ne zadovoljava kao ljubavnik već da imam neke brige koje moram sama pregrmiti i slično. Tako se izbjegava potencijalni sukob, ostaje obećanje za budućnost. Zaboravite onu slavnu uzrečicu „istina prije svega“, ako smatrate da je „istina“ plod trenutnog stanja svijesti i trenutnog raspoloženja te da to mora biti izrečeno. Koliko puta vam dođe da sve pošaljete u neku stvar iako je to daleko od stvarne istine?

No, ako to izgovorite, surovo i bez objašnjavanja, vi nećete postići samo trenutni učinak već je velika vjerojatnost da će ostati trajne posljedice koje ćete kasnije teško pokrpati. Surove riječi se ne zaboravljaju i dugo se pamte, čak i ako se oproste. Zato i ono moje „ne da mi se“ neće ostati bez objašnjenja, bit će izvedeno bilo „elegantno“, bilo uz dozu humora te uz obaveznu nježnost (što je kod nas najčešći i najblaži način), a kad dođe vrijeme, onda će se sve to skupa nadoknaditi.

Moram priznati da ne znam puno o muškarcima kojima se ne da. Ali znam da među onima koji su skloni zbog seksualnih problema potražiti stručnu pomoć, ima najviše onih koji povremene gubitke želje smatraju poremećajem ili bolešću koju treba liječiti. I to nije ni najmanje smiješno jer takve situacije u njima izazivaju duboko nezadovoljstvo, gubitak samopouzdanja, a često i anksioznost, pa čak i depresiju.

To što žena neće, to će još i prihvatiti bilo da će se zbog toga pjeniti ili će ih razočarati. Ali to što se njima neće – e, to je već bolest.  Kada o svemu tome čitam (rijetko slušam jer muški rod nerado dijeli te brige), ipak osjetim zahvalnost što sam se rodila kao žensko. Nije muškarcima lako sa donjom glavom, nimalo...