Bakterijska infekcija ( Treponema pallidum ) - liječenje antibioticima.

Ukoliko se ne liječi, ova bolest može biti kobna. Iako je nekoć bio raširen po cijelom svijetu, sifilis se prorijedio uvođenjem penicilina u 1940-ima. U današnje vrijeme ova bolest rijetko zađe u tercijarni stadij. Trudne žene sa sifilisom mogu bolest prenijeti na dijete već nakon 10. mjeseca trudnoće, što može uzrokovati pobačaj ili rođenje mrtvorođenčeta.

Živorođena djeca razvijaju simptome kongenitalnog sifilisa (sedlasti nos, keratitis, oštećenje mozga). Rutinskim pregledima tijekom trudnoće danas je to vrlo rijetka pojava. Simptomi sifilisa razvijaju se u 3 stadija. Primarni i sekundarni stadij zarazni su do dvije godine, dok treći stadij nije zarazan.

• Unutar 1-12 tjedana nakon doticaja sa zaraženom osobom
• Tvrda, bezbolna i visoko infektivna ranica na penisu ili na vulvi (rjeđe usta ili rektum)
• Bezbolno povećanje limfnih čvorova u preponama i vratu

• 6-24 tjedna nakon pojave ranice
• Osip po cijelom tijelu (ne svrbi), uključujući i dlanove i tabane.
• Zadebljane ružičaste vlažne mrlje na spolnim organima i anusu
• U rijetkim slučajevima, neujednačeno opadanje kose
• Vrućica i umor
• Glavobolja i bol u mišićima

• Unutar 10-20 godina od infekcije
• Promjene ličnosti, mentalne bolesti, meningitis, destrukcija kralježnične moždine (što dovodi do slabosti i otežanog hodanja), aneurizma aorte.

Simptomi su vrlo ozbiljni i mogu uzrokovati smrt oboljeloga. Ako se sumnja na sifilis, liječnik uzima bris ranice za mikroskopsko ispitivanje. Dijagnoza i primarnog i sekundarnog sifilisa može se potvrditi krvnim pretragama.

Ako se sumnja na tercijarni sifilis, može se načiniti punkcija da bi se potražila antitijela na bakteriju u likvoru. Kod primarnog i sekundarnog stadija liječenje antibioticima obično dovodi do potpunog ozdravljenja. Oštećenje nastalo uslijed tercijarnog sifilisa može biti trajno.

TrackBack URI for this entry