|
Da se ljudi međusobno razlikuju po mnogo stvari, opće poznata je stvar. Isto tako, ljudi se razlikuju i po svom seksualnom ponašanju.
Nadam se da ću vam uspjeti pobliže objasniti zašto s jedne strane neki ljudi imaju malo seksualnih partnera, dok s druge strane neki ljudi imaju veliki broj seksualnih partnera.
Stajalište evolucijskih psihologa jest da su postojale dvije strategije povećanja roditeljske uspješnosti u ljudi tijekom evolucijske povijesti. Jedna se zove Restriktivna socioseksualnost, a druga je nerestriktivna.
Restriktivna socioseksualnost predstavlja oblik seksualnog ponašanja za kojeg je karakterističan mali broj seksualnih partnera. Za osobe restriktivnog seksualnog ponašanja potreban je duži period upoznavanja i ostvarivanja uzajamnog povjerenja i emocionalne bliskosti kako bi stupila u seksualne odnose sa partnerom. Za nerestriktivne je posve obrnut slučaj.
Korist od restriktivne socioseksualnosti u prahistoriji, ženke su imale u vidu sigurne skrbi oca o djetetu. To je povećavalo vjerojatnost preživljavanja djeteta i time se povećavala roditeljska uspješnost roditelja. Korist za muškarce bila je veća sigurnost u očinstvo. Ovakav par sa restriktivnom socioseksualnosti karakterizira skladan brak i adekvatna briga za djecu.
Osobe sa nerestriktivnom socioseksualnosti u pradavnim vremenima imale su korist od kratkotrajnog ulaganja očeva u razvoj djeteta. Žene s nerestriktivnim seksualnim ponašanjima bi ostvarile veći broj kratkotrajnih beneficija, no izostajala bi odgovarajuća dugotrajna skrb o djetetu s očeve strane. Današnji oblik prostitucije bi odgovarao ondašnjim strategijama nerestriktivnog ponašanja. Danas je prostitucija uslužno-novčana djelatnost (seks za novac), a nerestriktivna socioseksualnost u prapovijesti bila je uslužno-robna djelatnost (seks za hranu).
Trackback(0)
 |
Evolucijski kutak 
TrackBack URI for this entry
RSS feed Comments