Muškarci i žene podjednako su ljubomorni i izražavaju gotovo identične negativne emocionalne reakcije na pomisao da njihov partner ili partnerica koketira s drugom osobom.

Evolucijska psihologija pretpostavlja da će muškarci i žene, iako doživljavaju jednak stupanj ljubomore, biti različiti po tome koliku težinu i važnost pridaju određenim vrstama signala koji izazivaju ljubomoru. Pretpostavka je da će muškarcima više smetati mogućnost seksualne nevjere, a ženama mogućnost emocionalnog angažmana njihovog partnera s drugom osobom.

Muškarcu je u interesu da mu njegova partnerica bude seksualno vjerna, jer time donekle rješava problem nesigurnosti u očinstvo djece. Za razliku od toga, ženama teže pada mogućnost dugotrajnog vezivanja partnera za drugu osobu, jer na taj način se smanjuje ulaganje oca u njihovo zajedničko potomstvo. Resursi poput novca i vremena se dijele na više djela i odgoj  djeteta, a samim time i sigurnost i zaštićenost djeteta opada. Na svu sreću da je ovaj evolucijski problem riješen pravnim aktom u vidu plaćanja alimentacije u slučaju razvoda kojeg otac mora plaćati za odgajanje djeteta. Naši preci nisu imali takvu pravnu pomoć, stoga nam je mehanizam zadržavanja partnera izuzetno jak. Zbog tog mehanizma jako  teško podnosimo (čak i samu mogućnost) gubitak voljene osobe ili prekide dugotrajnih veza.

TrackBack URI for this entry

Komentari (1)

RSS feed Comments

nmarko_1 said:

	s ovim se clankom u potpunosti slazem...
	report abuse vote down vote up

veljače 16, 2010
Votes: +0

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar