Virtualnim seksom do stvarne gluposti

Naslovna

Bivša apstinentica

Autor Bivša apstinentica

Subota, 25 Travanj 2009 22:36

Nedavno sam za časopis u kojem radim pisala o Internetu i njegovu utjecaju na međuljudske odnose. Tema je s područja psihologije i prilično zanimljiva, mora se priznati. Naravno, neminovno se postavilo pitanje ljubavi. S tim u vezi tražila sam i mišljenje psihijatra, pa neke podatke iz znanstvenih krugova, morala sam profesionalno i čim objektivnije obraditi temu uzimajući u obzir ne samo mišljenja simpatizera, već i kritičara prijateljstava začetih u virtualnom svijetu. Ipak, jedan je segment ostao u tom tekstu nedotaknut – pitanje cybersexa i virtualne prevare. Nisam mogla otići toliko daleko jer bih skrenula s teme, a nisam imala ni dovoljno prostora na raspolaganju. S druge pak strane, tu bih temu ionako teško objektivno obradila jer je novinarima ponekad gotovo nemoguće prikriti vlastite stavove koji naprosto strše iz frojdovski dodanih interpunkcija. Srećom, imam na raspolaganju ovu svoju malu kolumnu u koju se, zbog prirode stvari, takva priča odlično uklapa.

Bez dodira nema seksa

Moram priznati da me pojam cybersexa, točnije značaja koji mu se pridaje, živcirao od samog početka. Virtualni seks po svojoj je važnosti stavljen rame uz rame sa „pravim“ seksom iako to dvoje zapravo nema nikakve veze jedno s drugim (zato i stoji ovo „cyber“ odnosno „virtualni“ kako bi bilo jasnije o čemu je riječ) . Seksualni odnos među ljudima ne postoji bez fizičkog kontakta. U današnje vrijeme kada vlada prava zbrka u glavama ljudi, kao da se zaboravilo da je seks „organska funkcija u reproduktivnom sustavu vrste (jedna od definicija)“, odnosno spolni odnos, snošaj. Pojednostavljeno objašnjeno, ako je jedno spolovilo u Zagrebu, a drugo u Špišić Bukovici, tada ne može biti seksa taman da dubimo na trepavicama.

Dakle, cybersex nije ništa drugo nego obično, „potpomognuto“ samozadovoljavanje, pa ne može biti ni slično, a kamoli isto onom staromodonom snošaju. Najbliža usporedba bila bi s masturbacijom tijekom razgovora sa nekom od „zanosnih“ djevojaka s vrućih telefonskih linija koja vrlo vjerojatno, dok uzdiše, stenje i moli da je se žestoko bičuje po guzici, lakira nokte ili prelistava novi broj Glorije. Ipak, reći će netko, ovdje masturbiraju oba partnera, pa to ipak ima nekakvu „težinu“. I dok će, primjerice, muškarac koji je nabio pozamašan telefonski račun nazivajući sisate i guzate djevojke iz oglasnika biti u najgorem slučaju proglašen neodgovornom i rastrošnom svinjom, onaj koji se, jelte, virtualno seksao, bit će pravi prevarant. Naravno, ni žene nisu pošteđene ako si pronađu virtualnog ljubavnika, pa ne samo da pucaju veze već se čak razvrgavaju brakovi zbog – prevare! E kada sam došla do tog pojma, doista mi je pukao film i eto razloga zašto ne mogu biti objektivna kada je članak u pitanju.

Uzrok ili posljedica?

Forumi vrve žalosnim, srcedrapateljnim pričama gdje se on ili ona virtualno poseksao/la. Izdano je nečije povjerenje, napravljeno je nešto neoprostivo... Zanimljivo mi je koliko se rijetko spominje pravi razlog zbog kojeg najčešće pucaju veze u takvim slučajevima – cybersex samo je posljedica (i to jedna od mnogih) pravog uzroka koji je uzdrmao partnerstvo. Tada bi on doista mogao biti kap koja je prelila čašu, ali koja se davno prije navodne „prevare“ napunila.

No, ne smije se smetnuti s uma da postoje ljudi bujne mašte i jakog libida kojima naprosto treba još malo stimulacije kako bi si „uljepšali“ život. Njima je takav virtualni seks u istoj kategoriji kao i gledanje ili čitanje pornografskih sadržaja ili eventualno nekakav fetiš. Pod kapom nebeskom im je svejedno sa kime razmjenjuju vatrene rečenice koje će ih dovesti do vrhunca – nakon što obave svoje, naprosto stisnu delete. Ta osoba za njih ne predstavlja ništa više od nicka napaljena33, mala_paprena, tvrdi_jahač ili spori_i_žestoki. U njihovom je stvarnom životu sve ostalo isto - i dalje imaju partnera kojeg vole, djecu, posao, probleme, krize, radosti. Ali virtualni je seks, kažu, prevara i ode sve stvarano mjesecima i godinama u nepovrat u nekoliko minuta.

Kao supruga i majka kojoj se pogled na život kao i na seks u velikoj mjeri promijenio nakon poroda, užasavam se takvih priča. Kada je riječ o ljudima bez obaveza koji nemaju djecu, sve mi to izgleda poput više ili manje grube igre, a iz iskustva znam da će vrijeme napraviti svoje, pa će se te suze koje se sada rone u hektolitrima jednog dana s gotovo nevjerojatnom lakoćom zaboraviti. Ali kada pročitam da su se zbog takvih situacija razveli bračni partneri koji imaju jedno ili više djece, doista mi pozli. Bez trunke razmišljanja i zdravog razuma žene i muškarci bacaju drvlje i kamenje po supružniku navodeći izjave od kojih mi je jedna bila posebno mila: „Bio je tako dobar, pažljiv, a još je i dobar otac našoj djeci. Mislila sam da je sve u redu, a onda me prevario! Seksao se s drugom na chatu!“. I tako je žena bacila desetak godina braka u vjetar, a djeci izbacila iz kuće oca s kojim su (ako je vjerovati njezinim riječima) imali lijep i skladan odnos.

Mašta može svašta

Plješčem i duboko se klanjam ljudskoj gluposti koja doista ne poznaje granice. Iako se osobno ubrajam u simpatizere Interneta (što je i više nego očito), možda bih se ipak mogla prikloniti nekim znanstvenicima koji, doduše stručnim vokabularom, objašnjavaju da Internet zatupljuje ljude. Ljubav, prijateljstvo, a na kraju krajeva i potencijalni (ovo naglašavam) seksualni odnos mogu na neki način započeti u virtualnoj stvarnosti koja pruža mogućnost prvog kontakta, upoznavanja. Ali hoće li se oni doista do kraja razviti ovisit će isključivo o susretu u stvarnom svijetu. U protivnom će sve ostati na razini nekakvih flertova, igrica, maštarija, a u najljepšem slučaju platonske ljubavi koja je priča za sebe, nije joj ovdje mjesto i ne može joj se umanjiti vrijednost.

Pa ako ste već ulovili svojeg partnera s kojim inače imate skladan i kvalitetan odnos u „virtualnoj prevari“, mogli biste prije negoli ga izbacite iz kuće, razmisliti o mogućnosti da obogatite svoj seksualni život nečim novim. Nabavite igračke, kostime, dozvolite si perverzije u svoja četiri zida, pustite mašti na volju – možda će već samo to biti dovoljno ne samo da prestane sa svojim vrućim chatovima jednom zauvijek već da ugasi računalo čim vas ugleda na vratima.

Set as favorite

Bookmark

Email This

Trackback(0)

TrackBack URI for this entry

Komentari (4) add comment

RSS feed Comments

_Ivan_ said:

Pa nije bit prevare u sexu, nego u skrivanju. Sve je OK ako muž ženici kaže "idem se malo cybersexati", a ona nema ništa protiv. Problem je kad to radi bez da žena zna. To jest prevara. Prevara je i dodir rukom za koji znamo da partner ne bi želio da ga činimo. Zašto to činimo, ako osoba koju volimo to ne želi? A ako bez toga ne možemo ili ako to smatramo pretjeranom ljubomorom, zašto smo onda s osobom koju vrijeđa naše ponašanje?
Cybersex nije seks, ali skriveni cybersex jest prevara.

report abuse

vote down

vote up

travnja 30, 2009
Votes: +1

Kinky Kolumnistica said:

Hm, ja bih rekla da je i cybersex seks, različit od klasičnog seksa, ali ujedno i njegova postojeća inačica. Ako imamo dvoje ljudi iz različitih dijelova zemlje koji se samozadovoljavaju, svatko u svojoj sobi, pritom se napaljujući chatom, kamericom ili telefonskim razgovorom i uzbude se toliko da zajedno dožive orgazam - zašto to nije seks? Po meni, seks ne mora nužno značiti fizički dodir, a ako se između to dvoje ljudi susret nikada ne ostvari, ipak su se virtualno poseksali, što je ohoho različito od obične masturbacije u kojoj nam ne pomaže neka osoba sa strane.

Ako to gledamo u kontekstu prijevare, da, to je prijevara - ako partner nije znao da mu to radimo iza leđa s nekim drugim. Meni osobno bi to bio dostatan razlog za prekid veze ili razvod braka jer bit takve situacije je laž i vrijeđanje mog dostojanstva kao njegove partnerice, a ja laž i nepoštovanje ne podnosim. Naravno, sve što očekujem od partnera, to i nudim nazad, odnos dvoje ljudi je dvosmjerna ulica.

Eto, sto ljudi, sto ćudi, sto različitih mišljenja.