Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Uzrocnici spolno prenosivih bolesti su mikroorganizmi, bakterije, virusi, gljivice, paraziti. Svatko se može zaraziti prilikom vaginalnog, oralnog ili analnog spolnog odnosa sa zaraženom osobom.

Spolno prenosive bolesti su česte među adolescentima i mladim odraslim osobama. Mladi organizam je posebno osjetljiv na spolno prenosive bolesti.

Spolno prenosive bolesti nisu bezazlene. Ako se ne liječe, uzrokuju teška oštećenja plodnosti i zdravlja, a neke su čak i smrtonosne. Često nema nikakvih simptoma, osobito u početku zaraze, ili su oni vrlo blagi i prolaze neopaženo, pa se bolest prekasno otkriva i liječi kad su već nastala trajna oštećenja općeg i reproduktivnog zdravlja.

Načini prijenosa

• Spolno prenosive bolesti se prenose nezaštićenim spolnim odnosom (bez prezervativa) sa zaražene osobe na zdravu, i to vaginalnim, analnim i oralnim spolnim odnosom te do neke mjere drugim spolnim kontaktima.
• HIV/AIDS i hepatitis B prenose se također spolnim odnosom, ali i krvlju zaražene osobe na zdravu, ulaskom uzročnika zaraze u krvotok te uporabom zaraženih igala i štrcaljki.
• Uzročnici spolno prenosivih bolesti mogu se prenijeti sa zaražene majke na zdravo dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja.

Većina osoba sa spolno prenosivim bolestima ne izgleda niti se osjeća bolesno. Te osobe možda čak i ne znaju da su zaražene, ali mogu prenositi ove bolesti drugima.

Ne možemo se zaraziti uzročnicima spolno prenosivih bolesti korištenjem posuda i pribora za jelo zaražene osobe, ako zaražena osoba kašlje ili kiše, rukovanjem ili drugim socijalnim kontaktom.

Simptomi

Do pojave simptoma mogu proći tjedni, mjeseci, a ponekad čak i godine. Često simptoma uopće
nema. Bez liječenja svaka zaražena osoba i dalje ostaje zaražena, i u neznanju bolest može prenijeti drugima.

Najčešći simptomi jesu:

• pojačani ili promijenjeni iscjedak iz rodnice, penisa, ili anusa,
• osjetljivost, žarenje ili svrbež genitalnog i/ili analnog područja,
• pojava ranica, bradavica, mjehurića ili bilo kakvih izraslina i promjena na spolnim organima, genitalnom ili analnom području i/ili ustima,
• osjecaj žarenja, pečenja, bolova i/ ili iritacije tijekom i poslije mokrenja,
• osjetljivost i bolovi tijekom spolnog odnosa,
• bolovi i osjetljivost u donjem dijelu trbuha,
• bolovi i otok u preponama.

Ako postoji jedan ili više navedenih simptoma, čak i ako su vrlo blagi, ili su već nestali, nužan je pregled i savjet liječnika.

Posljedice

Najčešće posljedice jesu:

• teški upalni procesi ženskih i muških reproduktivnih organa,
• neplodnost i smanjena plodnost (sterilitet, infertilitet),
• spontani pobačaji,
• izvanmaternična trudnoća,
• predstadiji raka i rak vrata maternice,
• oštećenja srca, jetre, bubrega, mozga...,
• smrt ili teška oštećenja djeteta rođenog od zaražene majke,
• smrt oboljele osobe.

Uz izuzetak kod AIDS-a, žene su općenito izloženije i imaju više ozbiljnih posljedica spolno prenosivih bolesti negoli muškarci. Osim toga, djevojke su ranjivije za spolno prenosive bolesti od odraslih žena.

Kod djevojaka se upalni procesi razvijaju brže i težeg su oblika. Veća površina sluznice i anatomska nezrelost reproduktivnih organa te nepotpuna hormonska aktivnost čini djevojke izloženijima uzročnicima spolnih bolesti. Često su one nagovorene ili prisiljene na spolne odnose, jer nemaju snagu, samopouzdanje i vještine za odbijanje neželjenog spolnog odnosa.

Liječenje

Spolno prenosive bolesti koje su uzrokovane bakterijama mogu se izliječiti. To su sifilis, gonoreja, klamidijska infekcija i upalna bolest unutrašnjih organa.

Lijekove treba uzimati po preporuci liječnika, čak i ako su simptomi nestali. Primjerice, bakterija koja nije uništena može se ponovno razmnožavati i zaraza se nastavlja i prenosi na spolnog partnera.

Rana dijagnoza i pravodobno liječenje mogu smanjiti mogućnost ozbiljnih komplikacija - neplodnost. Vrlo je važno rano uočavanje simptoma i što ranije liječenje.

Obvezno je istodobno liječenje oba spolna partnera. Ako se spolni partner ne liječi, doći će do ponovne zaraze. Nakon završetka liječenja treba doći na kontrolni pregled k liječniku koji će utvrditi je li bolest izliječena.

Spolno prenosive bolesti uzrokovane virusima ne mogu se izliječiti, ali se mogu smanjiti simptomi. To su: HPV infekcija, genitalni herpes, HIV/AIDS i hepatitis B.

Do završetka liječenja, a ponekad i dulje, potrebno je suzdržavati se (apstinirati) od spolnih odnosa.

Sve spolno prenosive bolesti treba liječiti, jer ako nema liječenja - unatoč tome što simptomi nestanu ili se smanjuje - upalni procesi se nastavljaju.

Uzročnici spolno prenosivih bolesti se sa zaražene osobe mogu prenijeti svakom spolnom partneru od trenutka zaraze, prije i tijekom liječenja, čak i kada su simptomi blagi ili smetnji uopće nema.

Svaka se spolno prenosiva bolest različito liječi - tabletama, injekcijama, čepićima, vaginaletama ili kremama.

Bivše i sadašnje spolne partnere treba upozoriti na prisutnost zaraze.

Prevencija

Nitko se ne mora zaraziti spolno prenosivom bolesti. Sve se one mogu spriječiti.
Postoji nekoliko mogućnosti zaštite od spolno prenosivih bolesti.

Apstinencija je najsigurnija zaštita od spolno prenosivih bolesti. Apstinencija je suzdržavanje od spolnog odnosa. Odgodite početak stupanja u spolne odnose za kasniju dob. Umjesto spolnog odnosa odaberite poljubac, zagrljaj, masažu...

Vjernost - Imajte spolni odnos uvijek s istom osobom, koja nije zaražena i koja nema druge spolne partnere. To je siguran seks.

Prezervativ - Uvijek, pri svakom spolnom odnosu, koristite lateks prezervativ sa spermicidnim sredstvom (Nonoxynol-9). Uporaba prezervativa smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti na najmanju moguću mjeru. Ovo se odnosi i na uporabu femidoma, ženskog prezervativa. Koristite prezervative pravilno i dosljedno. To je siguran seks. Izbjegavanje rizičnog spolnog ponašanja i primjena zaštite pri spolnim odnosima smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti.

Siguran seks uključuje

• Spolne odnose u trajnoj, uzajamno vjernoj vezi dvaju zdravih partnera.
  Izbjegavanje dodira sa sjemenom tekućinom, menstruacijskom krvi i vaginalnim iscjetkom.
• Pravilno i dosljedno korištenje kvalitetnog prezervativa za vaginalni, oralni i analni spolni odnos.
• Uporabu spermicidnog sredstva (Nonoxynol-9) kao dodatne zaštite uz prezervativ.
• Ne imati spolni odnos s osobom koja intravenozno uživa drogu ili je to radila u prošlosti.
• Ne upuštati se u spolne odnose s nepoznatim osobama.

UPAMTITE:
Prezervativ treba koristiti uz primjenu neke druge metode kontracepcije koja ne štiti od spolno prenosivih bolesti (primjerice hormonska pilula). Analni spolni odnos je rizičniji od vaginalnog ili oralnog spolnog odnosa, čak i kad se koristi prezervativ. Odmah poslije svakog spolnog odnosa mokrite i operite se.
Osobe koje imaju bilo koju od spolno prenosivih bolesti izložene su deset puta većem riziku od HIV-zaraze. Nemojte imati spolni odnos s osobom koja uzima drogu intravenozno, ili je to činila u prošlosti. Ovisnici o drogi su često zaraženi ili oboljeli od neizlječivih spolno prenosivih bolesti (hepatitis B, HIV/AIDS).