To što je ovaj portal namijenjen seksualnoj edukaciji, ne znači da se na njemu objavljuje samo ono što je potrebno znati kako bi seks bio bolji i kvalitetniji.

Zbog činjenice da je seks po svojoj definiciji reproduktivna funkcija, odnosno da je trudnoća (bila ona željena ili ne) njegova vrlo moguća posljedica, odlučila sam se ovom prilikom uhvatiti te nezahvalne i ozbiljne teme.

Nezahvalna je iz razloga jer je o njoj nemoguće pisati objektivno, kratko i jasno, osobito ako tipkovnicu koriste ženske ruke.
Dakle, ova moja kolumna počinje od onoga trenutka kada ste zaključili da je seks super stvar, ali da bi bio red da ispuni svoju svrhu (ne bi bilo dobro da počne u trenu kada ste, eto, shvatili da je dijete već na putu). Recimo da će vam se to dogoditi u kasnijim dvadesetim godinama  ili ranim tridesetima, jer se danas trudnoća većinom odgađa dok ne završimo školovanje, nađemo nekakav pristojan i relativno siguran posao, krov nad glavom (pa makar u podstanarstvu, ali s normalnim vlasnikom stana) i slično. Nažalost, s obzirom na stanje u državi mnogima zbog toga „prođe baba s kolačima“, a te babe koja se odaziva na ime Biološki Sat ipak treba biti svjestan, neovisno o napretku medicine.

Početak, a ne kraj
Kako bih pokušala olakšati ovu temu odmicanjem od pukog „trla-brla na prazno“ stila, ponovno ću početi od svog slučaja o čemu sam jedan redak napisala i u prvoj kolumni. Bila sam u kategoriji onih studenata koji su najprije doživjeli razočaranje na fakultetu, pa su ipak pronašli smisao, čak i radili ondje, a onda se zaposlili prije diplomskog, pa još malo odužili... Sve u svemu, na tu posljednju fazu školovanja potrošila sam sedam godina života (da bih se na kraju zaljubila u novinarstvo, no to je već druga priča...).

Kada sam napokon diplomirala, već sam imala iza sebe četiri stabilne godine veze koja je obećavala, ne happy end već happy start jer smo već živjeli u vanbračnoj zajednici i znali smo da je brak samo početak. No, nismo se odmah bacili na kreiranje novog života te smo si uzeli još koju godinicu... Nisam se opterećivala vremenom, a o mogućnosti da će samo začeće predstavljati problem uopće nisam razmišljala. Bila sam mlada, zdrava, u mojoj obitelji žene su ostajale trudne i rađale bez većih problema čak i blizu četrdesete, u obitelji mog budućeg muža muškarci su bili vrlo plodni... Srećom, moji su mi pravovremeno stavili bubu u uho o tome da je ostati u drugom stanju puno lakše prije tridesete, a da s godinama priča postaje sve teža i kompliciranija.

Tako smo se u mojoj 28 godini (tijekom 2003. godine), dragi i ja prestali čuvati, pa kud puklo – puklo. Naivno sam vjerovala da ću ostati trudna preko noći, no i za tu fazu je trebalo nešto više od godinu dana. Kada se na testu napokon pojavio plus (u travnju 2004. godine), bila sam van sebe od sreće i smatrala sam da su sada svi razlozi za zabrinutost nestali. Očito smo plodni, a gubitak trudnoće nije mi bio ni na kraj pameti.

Medicinski pojmovi kao što su bili blighted ovum i missed abortus uopće mi nisu bili poznati, no u naredne tri godine na njima sam mogla doktorirati. Drugim riječima, taj prvi plus na testu nije bio kraj već još jedan početak (za mene osobno, ali i za mog muža) strašnog niza, koji je u tom periodu ozbiljno prijetio da me baci u depresiju. Krajem prvog tromjesečja te trudnoće dijagnosticiran je blighted ovum – nije bilo uopće ploda, trudnoća je propala i morali su me kiretirati jer nisam prokrvarila sama.

Sljedeće godine još jedan gubitak – ne znam je li bio blighted ovum ili missed abortus (u ovom se slučaju plod počne razvijati, ali ubrzo odumre, a UZV snimka je bila čudna), no ponovno nisam prokrvarila sama te je uslijedila u veljači još jedna kiretaža. Treću trudnoću za koju sam se nadala da će biti treća sreća izgubila sam 2006. na samo Valentinovo. Ovoga puta moje je tijelo samo obavilo „čišćenje“... Ipak, isplaćene su nam naknade za sve muke. U ožujku sam imala posljednji menzes prije četvrte, uspješne trudnoće koja nam je na svijet donijela sina.

Teški teret emocija
Razlog zbog kojeg sam sve ovo ispričala leži u nadi da će moje iskustvo dovesti pameti barem jednu ženu, barem jedan par i natjerati ih na ozbiljno i zrelo razmišljanje o trudnoći. Nije poanta da se istoga trena bacite na pravljenje djeteta, naprotiv. Za tu fazu morate itekako biti zreli te imati snage da izdržite sve što bi vas moglo neugodno iznenaditi ili pak ono što slijedi nakon poroda. Ali nemojte se zavaravati mišlju da djeca dolaze po narudžbi – to je najčešće posao, vrlo težak i stresan, posebno u današnje vrijeme.

Rani gubici trudnoće vrlo su česti iako se ne zna točan postotak jer su mnoge „zakašnjele menstruacije“ zapravo rani pobačaji. Ako se ne koriste testovi za rano otkrivanje trudnoće, ponekad žena ni ne zna da je bila trudna, odnosno da menga nije kasnila bez razloga.  S druge strane, i namjerni nose itekako teške emocionalne posljedice.

Sama kiretaža, medicinski zahvat koji se provodi i kod namjernih pobačaja, a kojom se iz tijela žene stružu ostaci ploda i posteljice, nije toliko strašna. Ako dođete u stručne i pažljive ruke, ubrizgat će vam u venu apaurinski koktel od kojeg ćete biti u drogiranom stanju, bol će biti svedena na najmanju moguću mjeru (boli, ali nekako vam je zbog apaurina sve svejedno...), a sve eventualne moguće komplikacije trebale bi se izbjeći. Ali emocionalne posljedice? Ako govorimo o željenoj trudnoći, one su strašne, gotovo ravne spontanom pobačaju u kasnijim tjednima trudnoće. Iako vas uvjeravaju da nije bilo ploda (ili je bio toliko kratko da nije ni stigao ni zaživjeti), imate osjećaj da ste izgubili dijete. K tome vam sjednu za vrat demonski strahovi i pitanja – mogu li uopće iznjeti trudnoću do kraja? Hoćemo li ikada imati dijete i što ako nećemo?

A da ne govorim da su kod one dvije spomenute dijagnoze nalazi raznih pretraga kod oba partera sasvim uredni i nitko ne zna gdje je te postoji li uopće problem. „To vam je prirodna selekcija. Nekvalitetan genetski materijal koji nema šanse za život mora otići“, objašnjavaju vam liječnici koji ipak u nekim slučajevima gube bitku protiv prirode. Počnete mrziti te riječi - plod, genetski materijal... To je za vas bilo dijete kojem ste u svojoj mašti već dali ime, koje je imalo svoj izgled, koje ste previjali i dojili, odabirali mu robicu, uredili mu sobu, možda ga već oženili ili udali. Pa čak i kada ste došli k sebi od apaurinskog koktela, još dugo nećete prihvatiti činjenicu da je gotovo, da u vašem trbuhu nema ničeg. Mogla bih još jako dugo pisati o tome, no nisam sigurna u što bi se ova kolumna pretvorila.

Koristite mozak
Uostalom, dok to ne isprobate na svojoj koži, ne možete znati ništa o tome i zato se čuvajte pametovanja i dijeljenja raznoraznih plitkih savjeta kakvih sam se načitala na raznim forumima i blogovima. Pobačaj je složen problem, kao i trudnoća, pa ako se još k tome dodaju i neplodni partneri, priča postaje vrlo opširna i vrlo teška. Najbolje što možete učiniti jest da na trenutak, makar bila riječ o minuti ili dvije, uključite mozak. Ako ne želite trudnoću, zaštitite se. Danas se doista o kontracepciji sve može lako doznati i gotovo svugdje je dostupna. Uostalom, zahvaljujući zaštićenosti bit ćete opušteniji, a time će i užitak biti veći.

Možda doživite i koji orgazam više? Dakle, kada pomislite kako vas smeta kondom jer vam umanjuje užitak ili ako vam prođe glavom misao kako se „trudnoća neće dogoditi baš vama zbog jednog nezaštićenog odnosa i to u vrijeme kada ste sigurno neplodni (ili vaša partnerica)“, pokušajte na trenutak biti zreli i odgovorni. Jer:
-    ovulacija se može dogoditi „izvan redovitog programa“,
-    možete ostati trudni čak i ako je vaš partner svršio izvan vaše vagine te na kraju
-    roditeljstvo je teško čak i onima koji su za njim čeznuli, a iscrpljenost oba partnera često ugrožava i najstabilnije veze
A ako pak želite roditeljstvo, bolje je da na vrijeme saznate neke informacije. One doduše neće odagnati bol ako do gubitka dođe, ali će vam pomoći da se lakše i brže ponovno postavite na noge te nastavite dalje.

Mozak, ljudi moji, mozak... Koristite ga.