Ovih sam dana robovala obavezama i dugujem ispriku što me duže nije bilo. Eto, ponekad život posloži previše kockica odjednom koje se, naravno, uruše, pa slaži brate mili koliko te je volja. K tome mi je broj dana godišnjeg odmora ovisio o broju napisanih tekstova, pa sam tako morala napraviti izbor koji mi nije bio nimalo drag – seksualna je kolumna morala ostati po strani i pričekati mentalno rasterećenje. Istini za volju, u takvoj gunguli tekstova ponestalo mi je i inspiracije – seks je, kažu, luskuzna funkcija, a luksuz se prvi kreše kada nastupi kriza.
Dašak inspiracije zamirisao je iz meni davne prošlosti jer se priča zbivala prije mog rođenja. Lijepa, mlada, udana žena vozila se sama u vlaku, a sa njome u kupeu sjedio je uspaljeni gospodin. Pašući oči na privlačnom dekolteu, poželio je zabavu na jednu noć i marljivo je „bacao lire“ ne bi li se žena zagrijala. Nakon višesatnog dodvoravanja i šepurenja, vlak se približavao odredištu, a s obzirom da žena i dalje nije grizla na njegove udice, odlučio se za izravniji pristup. Ponudio joj je da zajedno negdje provedu vrijeme:
- znate, takve su uspomene poput bisera u sjećanju...
- nekome su biseri, a nekome mrlje na haljini – hladno je i bez ustručavanja odgovorila žena, pristojno pozdravila i otišla svojim putem.

Blato ili biserje?
Ta priča do danas mi je ostala mjerilo mnogih postupaka jer ne ostavlja samo neželjeni seks mrlje na haljini. Ipak, s jezom sam se prisjetila nekih svojih odabira iz mladosti jer se vrlo lako dogodi, što zbog hormona i nepromišljenosti, a što zbog neiskustva, da tek kasnije shvatiš da ti je haljina trajno uništena. No, postoji li uopće način kako je očuvati čistom? Neovisno o mojoj popriličnoj dozi konzervativnosti, nisam sklona prihvatiti jedinstveni lijek u smislu apstinencije. No, ipak me brine današnji trend koji nalaže da se djevičanstvo pošto poto mora izgubiti prije 22., 23. godine, a poželjno je i ranije.

To nigdje nije zapisano, no dovoljno je čuti ili pročitati kritike na račun djevica, a posebno djevaca koji su stariji od 25 godina. Doduše, mora se priznati da su djevice u neku ruku u povlaštenijem položaju jer gotovo da i nema muškarca koji joj ne bi poželio skinuti jumf. No, djevci su priča za sebe i često ostaju obilježeni kao nesposobni, kompleksaši, kukakvice, bilo da im se to kaže u grubljoj ili pak blažoj formi protkanoj humorom ili sarkazmom. Te ljude obilježava čistoća njihove robe koja u današnjem društvu nije u modi. Oni još nisu zaprljani, pa se odmah nude ili oni koji će ih rado baciti u blato ili oni koji će ih oderati do gole kože.

Naravno, reći će netko, tko kaže da će skidanje djevičnjaka biti blato, a ne biserje? Slažem se, postoji i ta mogućnost ako naprave pravi odabir. E sad, ortodoksni katolici odmah bi krenuli od onoga neka si seks ostave za brak, pa je stvar rješena. Osobno ne bih otišla tako daleko jer ipak smatram da je dobar seks izuzetno važan za kvalitetnu i zdravu vezu među partnerima. I ma koliko htjeli vjerovati da će dobar seks svakako biti rezultat velike ljubavi i razumijevanja između dvoje ljudi, nije to baš uvijek tako.

Svaki put se sjetim prijateljice koja je imala dečka iz snova – on je bio dobar, pametan, obrazovan, a ni novaca mu nije nedostajalo. No, ona je bila (i još uvijek je) strastvena i senzualna žena, željna hrvanja u krevetu i muške dominacije, ali on joj to nije uspio pružiti, ma koliko je truda ulagala u to da ga trgne. Naprosto je bio u kategoriji muškaraca koji se prepuštaju ženskoj inicijativi i ne znaju (ili ne žele) drugačije. Nakon dvije godine pokušaja da izmjeni ono što se nije moglo izmijeniti, veza je pukla kao da je nikada nije bilo. Da su kojim slučajem završili u braku, doživjeli bi pravi pravcati brodolom. Osobno se ne bih kockala sa otkrivanjem seksualnih zadovoljstava u braku, pa makar bila proglašena bludnicom i prikovana na stup srama.

S druge strane je i to pitanje pravog odabira, pa evo još jednog primjera iz moje blizine. Žena je već dobrano prešla dvadesetu, također je bila obrazovana, bistra, puna vrlina koje možemo samo poželjeti. Nije htjela aferu na jednu noć ili neku usputnu vezu, a po naravi je bila introvertirana. Zagrizla je mamac vrlo iskusnog muškarca koji je znao reći točno ono što žena želi čuti.

Vjerujući da će se iz toga izroditi nešto kvalitetno i zaljubljena do nebesa, sa njime je izgubila djevičanstvo, a veza je, naravno, vrlo brzo završila neslavno. Pogrešan odabir može se dogoditi svakome, no nije svejedno u kojoj se životnoj dobi dogodi. Što smo stariji, teže podnosimo razočaranja.

I sada se vraćam na čistoću haljine ili odijela jer mi se sve više čini da njihovu svježinu koja nam je dana rođenjem nije moguće očuvati do savršenstva – je li bolje zaprljati se u mladosti kada je veća vjerojatnost brojnih, ali manjih fleka jer se one pripisuju prolaznim ludorijama ili u zrelosti kada je mrlja manje, ali zahvaćaju veće površine i ničime se ne mogu oprati?

Mislim da bi prije prljanja svakako bilo poželjno raspolagati s kvalitetnim deterdžentom koji se zove emocionalna zrelost.Nju ne dobivaju svi u istoj životnoj dobi te ne ovisi o onom pragu navodne punoljetnosti kojeg je postavilo društvo zbog stjecanja određenih prava. Ona ne ovisi ni o tome koji je naš stupanj obrazovanja, kolika je širina opće kulture ili koliko smo općenito intelektualno potkovani.

Pogled u budućnost
Što bi, dakle, bila definicija emocionalne (ne)zrelosti? O tome je cijelu knjigu, među ostalima, napisala i Kosjenka Muk, defektolog-socijalni pedagog., pa kaže: „Ako bih definirala termin 'emocionalna nezrelost', opisala bih je kao neprihvaćanje odgovornosti za svoje osjećaje i iskustva, ponašanje, ali i okolnosti života.“ Osobno imam osjećaj (a gotovo sam sigurna da je opravdan), da današnji mladi ljudi prije gube nevinost nego što steknu emocionalnu zrelost.

Iako svi gunđamo kako nema posla i novaca, danas se dobro živi, pa mnoga djeca odrastaju pristojno nahranjena (sve više i pretila), lijepo obučena, dobivaju gotovo sve što požele... S druge strane, roditelje ne viđaju prečesto, što zbog njihovih obaveza, a što zbog toga jer su dali petama vjetra i ostavili obitelj, pa nemaju baš neki uzor za identifikaciju.

Osobno, nažalost, imam popriličan broj mrlja na haljini, ili ih barem takvima doživljavam – nekome bih možda bila vrlo „in“. Bila sam u trendu i platila sam cijenu, a trebala sam samo pričekati koju godinu. Istini za volju, te su mi mrlje napravile i veliku uslugu jer su me naučile koje prljavštine trebam izbjegavati, no život bi mi ipak bio lakši da ih je manje.

Ne apeliram na vas da ostanete djevci do mirovine, a ne treba opet ni plakati nad prolivenim mlijekom. No, dobro je s vremena na vrijeme razmišljati o budućnosti, pa uzeti u obzir da nešto što nam u sadašnjosti predstavlja veliki užitak, možda jednom može postati poprilično velika, prljava, a ponekad i smrdljiva fleka. Grozno, ali istinito...