|
 Žene tjeskobne zbog manjka seksualne želje i uzbuđenja
seksualnom zdravlju danas se mnogo otvorenije govori nego prije i to ne
samo među liječnicima i znanstvenicima, nego i u javnosti i medijima, a
kad je 1998. odobrena uporaba sildenafila, odnosno Viagre, za liječenje
erektilne disfunkcije kod muškaraca, porastao je broj istraživanja
muške seksualnosti. Ali ženska seksualnost je i dalje manje zanimljiva
i predmet znatno manjeg broja stručnih radova i studija.
Elektronska
pretraga američke Nacionalne medicinske knjižnice navodi 14 tisuća
publikacija o seksualnim poremećajima kod muškaraca, a samo pet tisuća
o sličnim problemima kod žena. Neki smatraju da se seksualna
problematika u žena zanemaruje zato što ne postoje objektivni fizički
parametri prema kojima bi se mogli mjeriti žensko uzbuđenje i orgazam,
za razliku od mjerljive erekcije i ejakulacije.
Prema podacima
američkog Ministarstva zdravstva, od seksualnih problema pati 43 posto
žena i 31 posto muškaraca. Među seksualne probleme žena ubrajaju se
manjak seksualne želje, otežano postizanje uzbuđenja, nemogućnost
doživljavanja orgazma ili prebrzi orgazam, bol prilikom snošaja,
izostanak užitka u seksu i tjeskoba oko toga zadovoljavaju li u
seksualnom odnosu.
Na Međunarodnoj konferenciji o seksualnoj
disfunkciji kod žena ovom je popisu dodana kategorija smetnji koju je
teško precizno definirati - “osobna nelagoda” - jer su se znanstvenici
složili da žene ne reagiraju na tipično muški linearni način, nego da
je ženska seksualna reakcija mnogo složenija od muške, kao i da
psihosocijalni faktori kod žena igraju mnogo veću ulogu nego kod
muškaraca.
 Rezultati
studija pokazuju da većina žena ne može doživjeti orgazam samo kroz
seksualni odnos, nego im je potrebna klitoralna ili vaginalna
stimulacija. Kad se to uzme u obzir, može se pretpostaviti da znatna
podskupina žena ima problema s postizanjem orgazma. Anorgazmija je čest
problem koji, kako se procjenjuje, pogađa između 24 i 37 posto žena.
U
primarnom poremećaju orgazma, žena nikad nije doživjela orgazam ni uz
kakvu vrstu stimulacije; u sekundarnom poremećaju, žena je jednom
doživjela orgazam, ali poslije više nikad, ili doživljava orgazam u
nekim okolnostima, ali u drugima ne - primjerice, kad žena može dostići
klimaks dok masturbira, ali ne i s partnerom. Novija znanstvena
istraživanja ukazuju na to da kod orgazma određenu ulogu igra i
genetski faktor: britanska studija o seksualnim problemima provedena na
jednojajčanim i dvojajčanim blizankama ukazala je na nasljednu
komponentu u postizanju orgazma.
Sedamdesetih godina postalo je
popularno probleme s orgazmom liječiti u malim terapijskim skupinama, a
knjige i videopriručnici preporučali su ženama kako da “same sebi
dopuste doživjeti orgazam” te da u tim skupinama zajednički otkrivaju
načine postizanja čulnog i seksualnog užitka. Kao tretman za dugotrajnu
anorgazmiju, žene su podučavali usmjerenoj masturbaciji.
Znanstvenici
Meston i Hull ustvrdili su kako nema “sustavnih empirijskih dokaza da
se žene koje doživljavaju orgazam od onih koje ga ne doživljavaju
razlikuju isključivo po psihosocijalnim faktorima”. Biheviorističke
vježbe koje služe svladavanju problema pri postizanju orgazma kod žena
uključuju usmjerenu masturbaciju, sa i bez vibratora, što se pokazalo
učinkovitim i u skupinama i individualno. Često se preporučaju i
takozvane Kegelove vježbe za jačanje zdjelične muskulature.
U
knjizi “Znanost o orgazmu”, koja je upravo objavljena u SAD-u, autori,
seksologinja Beverly Whipple, neurolog Barry R. Komisaruk i
endokrinolog Carlos Beyer-Flores, ispituju procese koji su uključeni u
orgazam te nude odgovore na pitanja o mehanizmu i funkciji orgazma
|
Vježbe
fokusiranja osjeta koje su još 1970. razvili poznati seksolozi Masters
i Johnson u svrhu smanjivanja anksioznosti kroz seriju raznih dodira
tijela, od senzualnih-neseksualnih (masaža lica i tjemena) do izrazito
senzualno-seksualnih (masaže spolnih organa) i danas se često
primjenjuju u praksi. Možda najučinkovitija metoda u liječenju
anorgazmije je staviti ženi na raspologanje dovoljno korisnih
informacija, ali i razmisliti treba li to shvaćati kao problem.
Orgazam
nije uvijek najvažniji faktor u ukupnom seksualnom zadovoljstvu niti je
izostanak orgazma abnormalna pojava. Važno je ženama dati do znanja da
one same imaju kontrolu nad orgazmom i da su same odgovorne za
zadovoljstvo koje doživljavaju u seksu. U laboratorijskom pokusu koji
smo proveli sudjelovala je žena s teškom ozljedom kralježnice koja nije
imala osjeta ispod prsa. Pacijentica nije doživjela orgazam dvije
godine, otkako se ozlijedila, i smatrala je da ga i ne može doživjeti s
obzirom na to da nema osjeta od prsa nadolje.
No, tijekom
pokusa uspjela je uz autostimulaciju, genitalnu i negenitalnu,
doživjeti tri orgazma. No, je li orgazam krajnji cilj seksualnog
odnosa? Ne misle svi tako. Seks donosi zadovoljstvo, tjelesno i
mentalno zdravlje i blagostanje; seksualnost i senzualnost poboljšavaju
kvalitetu života, potiču osobni razvoj i pridonose osjećaju ispunjenja.
Većina liječnika i seksualnih terapeuta koji rade sa ženama slažu se da
je ženski seksualni doživljaj mnogo kompleksniji od toga je li
doživjela orgazam ili nije. Žene mogu doživjeti seksualno uzbuđenje,
orgazam i zadovoljstvo bez seksualne želje, isto kao što mogu iskusiti
želju, uzbuđenje i zadovoljstvo bez orgazma.
Vibrator kao lijekOd
vremena Hipokrata do Freuda, liječnici su poticali orgazme kod žena i
djevojaka u kliničkom postupku poznatom pod nazivom “medicinska
masaža”. Postupak se smatrao lijekom za histeriju, a cilj masaže bio je
izazvati takozvani “histerični paroksizam” koji se očitovao u ubrzanom
disanju i pulsu, crvenilu kože, vlaženju vagine i kontrakcijama
abdomena. U drevnom Egiptu i Grčkoj smatralo se da je histerija pobuna
maternice protiv seksualne deprivacije. Rachel Maines u svojoj je
povijesti vibratora pod naslovom “Tehnologija orgazma” opisala je kako
su u 19. stoljeću liječili histeriju pomoću novog izuma -
elektromehaničkog vibratora koji je uveden u liječničku praksu 80-tih
godina 19. stoljeća kao inovacija za povećanje učinkovitosti medicinske
masaže. Masaža je iščeznula iz ordinacija negdje tridesetih godina,
vjerojatno zato što se tada pojavila nova metoda prikladna za liječenje
histerije: psihoterapija. A kad se mehanička stimulacija počela u
popularnoj kulturi povezivati sa seksualnim uzbuđenjem, medicinari su
je u nelagodi odbacili kao terapiju. |
Piše: Marta Štoos
Jutarnji.hr
|
