KAKO VODITI LJUBAV
Tekst: Berry Long 

Muškarac i  žena zaboravili su kako voditi ljubav. To je naj­veća  tragedija  svih vremena, jer je uzrokom najvećeg dijela nezadovoljstva na Zemlji. Taj zaborav traje već tako dugo,   polako se pogoršavajući kroz mnoge tisuće godina, da danas  predstavlja problem čitave ljudske vrste. To znači da ga početi rješavati mogu jedino-pojedinačni muškarac i žena.

Jedinstvena rješenja ne postoje. Problem je suviše osoban i suviše velik. Svatko to mora učiniti sam za sebe ili se uopće ništa i neće učiniti.

Temeljno „nezadovoljstvo žene, i njenu stoljetnu nesretnost uzrokuje muškarčeva nemogućnost da do nje  dopre fizički. Njenim emocionalnim  ispadima, depresijama, frustracijama, pa čak i  predmenstrualnim napetostima, kao i oboljenjima koja dovode do  histerektomije i drugih materičnih tegoba, razlog je nesposobnost muškarca da putem vođenja ljubavi iz nje sakupi odnosno oslobodi njenu najfiniju temeljnu žensku energiju. Ta izuzetna, prelijepa i božanska energija, neopisivo je intenzivna, i kad ostane netaknu­ta u ženi kao što je to danas slučaj, degenerira u psihičke i emocionalne smetnje koje se naposljetku iskazuju u vidu fizičkih zastranjenja. Utroba je ta koja rađa sve. Temeljno nezadovoljstvo muškarca  je njegov vjekovni nemir. Uzrokovan je time što je muškarac zaboravio i kako da na pravi način vođi ljubav sa ženom, izgubio svoj prvobitni božanski autoritet a time i seksualnu kon­trolu nad samim sobom. Njegovo emocionalno, odnosno psihičko zastranjenje očituje se u ljudskom rodu u vidu opsjednutosti seksom.

Svi su muškarci bez izuzetka, opsjednuti seksom. U muškarca opsjednutost seksom izaziva nezaustavljiva seksualna fantaziranja, kronično samozadovoljavanje, čak i u slučaju kada živi sa partnericom. Seksualno obuzdavanje koje dovodi  do izljeva bijesa i nasilja, kao i sve prisutni simptom bježanja u nosao i gonjenje bogatstva kao kompenzacija za svoju nepodobnost kao istinskog ljubavnika. U oba spola, zaposlenost i stjecanje bogatstva, tek su krabulje iza kojih se krije nesposobnost ili strah pred lijepom i ispravnom tjelesnom ljubavlju. Radi svojeg zapostavljanja ljubavi sa ženom, muškarac pati od preuranjene ejakulacije, krivnje, tjeskobe, sumnji u samog sebe, impotencije, seksualnog otupljivanja zakrabuljenog u nezainteresiranost u seks, seksualnog uzdržavanja što mu je uzrokom potisnuti strah pred neuspjehom, razmetanja seksom i nedostatka istinske mudrosti, koje pak sve redom nameće ženi, pogoršavajući time i njeno temeljno nezadovoljstvo i svoj osobni nemir. Svaka je djevica, koja se danas spoji sa muškarcem, smjesta zaražena. Njegovo pomanjkanje ljubavi, u njoj  potiče dozrijevanje sjemena nezadovoljstva koje je već usađeno u samu ljudsku vrstu.

Njenih će iluzija nestati. Da bi bio potpuno muško ljudsko biće, muškarac mora svojim tijelom upiti božansku žensku energiju, koju mu žena može prenijeti jedino putem vođenja ljubavi na pravi način. No, da bi tu energiju izvukao iz njenog najdubljeg središta, muškarac mora biti dovoljno muškarac, odnosno dovoljno božanski i nesebično je voljeti tijekom odnošaja. To ne ovisi o tehnici, već jednostavno zahtijeva ljubav. Čistu ljubav.

Biti u stanju voljeti na taj način, autoritet je što ga je muškarac izgubio, i njegovo jedino istinsko sredstvo vladanja nad ženom, Žena međutim, svoju božansku energiju neće i ne može predati muškarcu koji još nije izgrađen potpun, odnosno u skladu sa samim sobom, neovisno o tomu koliko ga voli i želi mu pružiti. Kako je danas na Zemlji vrlo mali broj muškaraca izgrađen, odnosno, vrlo ih mali broj posjeduje mogućnost izražavanja i primanja dovoljne količine ljubavi kroz vlastito tijelo kako bi dotaknuli najviši dio žene, jaz nezadovoljstva između muškarca i žene sve se više širi. Muškarac koji je vičan seksualnim tehnikama još uvijek ne zna voditi ljubav na taj božanski način. Snažni podražaji i orgazmi ugađaju i muškarcu daje svojevrstan autoritet, no oni ne predstavljaju ljubav za kojom žena vapi. Žene, ili .ženu koju takav muškarac, obljubljuje, on zadovoljava  poput dobra obroka, no uskoro će ona ponovo ogladnjeti, te naposljetku početi prezirati svoj apetit ili sebe samu, jer je svjesna da nije voljena. U odnosu između muškarca i žene, cijena koju on mora platiti radi svoje nesposobnosti da u fizičkom smislu za nju bude personifikacija ljubavi, ženina je tiranska emocionalnost. Gdje god on volio ili pokušao voljeti, ona će ga jednog dana šokirati, paralizirati i razoriti otkrivajući najednom u sebi đavolicu, pravog ženskog demona emotivnosti. Svaki onaj muškarac koji još nije doživio mržnju đavolice u ženi, nije još doživio ljubav. Đavolica se pojavljuje u trenutku kada je muškarac vezan i ne može jednostavno  otići. Svaka žena koja sebe još nije vidjela u ulozi đavolice nije se još povezala sa svojom ljubavlju. Za muškarca je demon, erotičnosti u ženi pravi pakao na zemlji. To je onaj njen dio što ga muškarac ne može savladati niti razumjeti, jer je riječ o demonu njegove vlastite nemoći da voli, oživljenom kako bi ga prekorio, maltretirao i mučio. Muškarac ga se stoga nasmrt plaši. Kroza nj se provlači pomoću različitih varki. No s vremenom kako je, muškarac dulje vremena u nekoj vezi, đavolica će ga neizbježno pokoriti i prisiliti na  predaju i posljednjeg ostatka njegove muškosti i autoriteta - za ljubav malo mira. U tom će slučaju oni zajedno ostarjeti osjećajući se sigurnima, ali polumrtvima, oslanjajući se jedno na drugo u strašnom svijetu kompromisa.