A koji je u duhu zatupljenosti i predrasuda u miloj nam zemlji..

«Došao jedan dan sin ocu i reče: `Oče, moram ti nešto priznati. Ja sam homoseksualac.` Na to će otac hladno: `Sine imaš li ti novaca?`,sin će: `Nemam.`; `Imaš li kuću?`; `Nemam.`; `Imaš li auto?; `Nemam`. Na to se otac opali smijati i reče: `Sine nisi ti homoseksualac, ti si obična pederčina!`».

Nažalost teško će biti iskorijeniti stav o «bolesnim pederima i lezbačama».. A sam diskriminirajući vic, na koji se umire od smijeha, je dokaz mišljenja većine naših sunarodnjaka, da je homoseksualnost nešto što si mogu dozvoliti Američki modni kreatori, koji plivaju u novcu i ne znaju što bi od sebe; a naši prijatelji, poznanici, ili rođaci neka bolje drže jezik za zubima ako su gay, jer će ih se neki odreći ili vrlo vjerovatno ubiti boga u njima!

Mišljenje većine ljudi je to, da je homoseksualnost bolest ili izopačenost.. kao da ljudi izaberu spolnu opredijeljenost, poput vjere ili nacionalnog vođe. Sa osamnaest godina odeš na Izbore spolnosti, i odlučiš jesi li «čist», «prljav» ili «pola-pola»(malo tamo, malo vamo)..

Ljudi se rađaju sa određenim potrebama, i čemu ih okrivljavati za nešto, ili ih vrijeđati za ono što oni jesu. Odakle nam uopće pravo govoriti nekome što je ispravno, a što nije. Po društvenim normama, kulturi ili Bibliji?- kojih se rijetko tko uopće i sjeti!

Do ne tako davno, normalnim se smatralo ropstvo, spaljivanje vještica i slično, a još i danas je prisutna rasna, spolna, nacionalna (kao i sva ostala) diskriminacija, te robovanje ljudima.. kakvo smo mi društvo, i tko uopće više ima obraza govoriti o tome što je normalno?

Homoseksualnost, kao temu prvenstveno smatram vrlo opširnom, teškom i kompliciranom jer kako god da iznosiš svoje argumente, teško da nećeš nekoga povrijediti. Homoseksualnost smatram nečime što je dio osobe, što je njegov život i njegova ispravnost, a ne nešto što je on izabrao biti. Ljubav je ljubav..

No istovremeno mislim da su muškarac i žena, ono što bi trebalo zaokružiti neku prirodnu cijelinu, koju je nešto više i pametnije od čovjeka, zamislilo kao njegovu sudbinu.

No bitnije od mišljenja drugih ljudi, ogovaranja i pustih priča je sreća svake individue..

Treba živjeti svoj život najbolje što znaš, kako osjećaš, što želiš i što trebaš, bez obzira na mišljenja drugih, jer zadovoljavjući tuđe norme, mišljenja i vjerska gledišta..a šteteći time sebi i svojim potrebama.. nisi učini ništa.. osim toga da živiš isprazan život onosno da ga uopće ne živiš!

No ulazeći dublje u temu, javljaju se nova pitanja i problemi.. Treba li dozvoliti homoseksualne brakove, usvajanja djece.. Što je teško dati bilo kome da odlučuje, i ozakonjuje.. jer što god da odluči  ne može biti ispravno!

Mislim da homoseksualci ne trebaju mijenjati sebe, već da «mi ostali» trebamo promijeniti svoja gledišta na «normalno i nenormalno», i odbaciti predrasude o tome što čini normalnog čovjeka. Čovječe živi svoj život, i ne gledaj u susjedovo dvorište (a pogotovo ne živi susjedov život!). Bio crn, bijel, žut, žena ili muškarac živi svoj život najbolje što znaš, i jednostavno budi dobar čovjek!